Rukavac

Tog ljeta 2004. vozikali smo se automobilom po cijelom otoku Visu u želji da što više toga vidimo u kratkih desetak dana godišnjeg odmora. Iz “baze” u Ženki odmah smo snimili super plažu za kupanje u Milni. Kako su nam tada djeca još bila relativno mala, Paula 8 godina, Silvio 6, bilo je to idealno mjesto za brćkanje zbog pijeska, plićine i južne orijentacije. I još nije bilo niti gužve na plaži. Poslije smo otkrili i Zaglav, koji nije daleko, a na njemu je bilo još manje ljudi.

U stvari, jedna od stvari koja mi se odmah svidjela je da općenito nije bilo puno ljudi. Kao gužva je, špica sezone, a nigdje nikoga. Cijenio sam taj mir jer sam, zbog posla koji sam radio, 355 dana u godini bio u stalnom “muvingu”, pa mi je u tih 10 dana godišnjeg odgovarala nirvana.

Nekako, možda baš zbog tog mira, počeo sam gledati oglase sa zemljištima. Kao, dok sam već na otoku ajde da vidimo što se nudi i po kojim cijenama. Nisam još tada imao stvarnu želju za kupovinom, više je to bila znatiželja.

Pamtim tako da mi je zapelo za oko jedno zemljište u Rukavcu, poviše igrališta u gornjem dijelu mjesta. Rukavac je treće mjesto po veličini na otoku i idealne je južne orijentacije pa zasigurno ima najviše sunčanih dana u godini. A tko ne voli jug i sunce?

Na malenoj parceli veličine tristotinjak kvadrata stajala je tabla s telefonskim brojem i natpisom PRODAJE SE! Stajući na toj parceli, s koje je bio lijep pogled na more i na čuvenu plažu Srebrena udaljenu oko 200 metara, dvoumio sam da li da nazovem broj sa table.

U razgovoru sa suprugom pala je ipak odluka da nazovem. Javila mi se neka odvjetnica makedonskog prezimena i u kratko pojasnila da je to zemljište njenog klijenta, nekog od bivših oficira JNA, da je u građevnom području i može biti moje za 50 eura po m2. Kako je u to vrijeme euro tek došao na tržište svi smo iznose u eurima preračunavali u dojčmarke da bi shvatili je li nešto skupo ili nije. “Sto maraka, kažem ja odvjetnici, pa to je preskupo. Može 50 ali maraka,”, progovorio je iz mene stari trgovački duh mog oca, iako nisam još odlučio hoćemo li uopće nešto “pazariti”.

“Avvocatica me naravno “odfikarila” s riječima “da je to super ponuda i da će se to prodati po toj cijeni odmah” pa od iznenadne trgovine nije bilo ništa.

Ali sjeme požude za parcelom u Rukavcu je ipak bilo posijano.