Zoran KovacicPitanje za milijun dolara! Izabrati parcelu u gradu Visu ili pak u Komiži? Već na prvom ljetovanju shvatio sam da između ova dva prelijepa mjesta, što dijele istu pučinsku sudbinu, postoji određeni rivalitet. Namjerno nisam htio napisati animozitet, da ne uzburkam strasti. Kao budući stanovnik ovog škoja, želim u ovom slučaju korektno zauzeti neutralnu poziciju u skladu s prikladnom latinskom izrekom Audi, vide, tace si vis vivere in pace (Slušaj, gledaj, šuti, ako želiš živjeti u miru).
Pa ipak, zemljište negdje moram izabrati i u tom smislu nisam imao predrasude. Svejedno mi je bilo gdje će se ono nalaziti ako zadovoljava, već pobrojane, moje kriterije.
Druga parcela, koje sam gledao, bila je smještena u Komiži. U ponudi na Njuškalu nude se samo velika zemljišta, koja nisu dolazila u obzir, no ipak mi je jedno veće zapelo za oko. Radilo se o 1561 m2 zemljišta iza Hotela Biševo, udaljeno od njega nekih 200 metara. Bile su to tri manje parcele, relativno uske i dugačke, a iz oglasa, koji nije sadržavao detaljne opise i fotografije, nije se puno moglo saznati. “Ima li dobrog pogleda na more s tog placa”, pitao sam se ja, dok smo se vozili prema Komiži. Ljutilo me je što neki oglašivači baš ne mare kako se rade atraktivni oglasi koji će biti dovoljno informativni.
Zemljište je prodavala jedna banka, izostavit ću ime iste, da ih ne reklamiram. Cijena je bila 96.000 eura što je iznosilo 61,50 euro po m2. “Opa… cijena je više nego dobra”, s veseljem sam komentirao ovo saznanje sa suprugom Renatom. Već sam putem do Komiže sanjario o tome da kupim cijeli plac i potom ga podijelim na dva dijela. Jedan prodam, a drugi ostavim lijepo sebi. Kako bi to bilo dobro! Dobio bih vrlo povoljno 800 m2 zemljišta, što je više nego što sam tražio. Od viška glava ne boli, zar ne? 🙂
Parcela mi se na prvu svidjela, bila je malo povišena, a protezala se dobrih 100 metara lijevo i desno od puta. Ispred parcele, u smjeru mora, bio je lijepo održavan maslinik, pa sam pretpostavio da na tom placu nema gradnje. To bi mi svakako odgovaralo, jer je pogled na more bio izniman. Uostalom, pogledajte i sami.
Mana zemljišta bila je njegova prosječna širina od cca 10-11 metara, ali sam brzo shvatio da to vjerojatno nije prepreka zbog prolaska ceste uz dobar dio čestice. Dalo bi se to lijepo izvesti, maštao sam i već pomalo u mislima “dovozio građevinski materijal”. Ipak nisam želio nastaviti razgovore s bankom o kupovini dok ne izvidim sve mogućnosti.
Treća parcela bila je smještena, kao i ona prva, u gradu Visu. Zračne linije od one bez pristupne ceste, bila je udaljena nekih 300 metara, baš nekako ravno iznad Kuta. Imala je i pristupni put, jupiii! Izmamilo mi je čak i osmjeh na lice.
Zemljište je opet prodavao Zagrepčanin. Hmmm, ima li na Visu uopće domaćih?
Cijena za 300 m2 bila je začudno dobra, radilo se o 30.000 eura. To je bilo najpovoljnije zemljište koje sam našao do tada. Mučila me sumnja da nešto nije u redu s papirima kad cijena nije “nabrijana”. Uvijek isto prokletstvo. Kad je skupo pomisliš da prodavatelj nije “normalan”, a kad je jeftino da nešto nije u redu. Jel i vi tako pomislite?
Auto sam ostavio na glavnoj cesti, pa smo se pješice uputili uzbrdo. Uspuhali smo se malo, a bilo je i vruće. Pravi ljetni dan. Valjda se nismo uznojili uzalud? Stignemo još i na kupanje nakon razgledanja, vrtila mi se misao po glavi, jer je s nama bila i naša labradorica Dona, a kojoj bi kupanje jednako dobrodošlo.
Dojmove o ovom zemljištu donosim u novom nastavku.
Zoran Kovacic
4 comments
Zabavljaju me Vaši tekstovi,pa se opet javljam…naime Vis je partizanski a Komiža je druga linija..tvrdja…Viška uvala nije toliko vrela kao Komiška i ima više strujanja vazduha.Ja da gradim kuću izabrala bi Kut na Visu.Ima privatnost,strujanje vazduha i pogled na uvalu ili Lučicu.Komiža je južna strana ostrva i pakleno je vruće.Biševo je takodje interesantno….tu se zadržao duh vikendica iz SFRJ
Drago mi je da Vam je moje pisanje zabavno. 🙂 Nisam dovoljno upućen ali u Komiži je na vlasti SDP, a u Visu HDZ pa bi po toj logici bilo obrnuto od ovog što ste napisali. Mada je to meni svejedno jer sam neovisan od bilo koje politike. Biševo mi je predivno ali kako godine idu ipak se ne bih odlučio tamo živjeti. Gdje god se pogleda na otoku mislim da se ne može pogriješiti.
E sad. Ja sam jedna furešta udata za Komiźanina podrijetlom, pa sam pristrana, ali i kritična. Otok posjećujem redovito, više od 30 god., i zaljubljena sam u njega. Komiža je moj no.1. Kompaktna, pitoreskna, arhitektonski jedinstvena, prelijepa, ima sve za ugodan život, i još povrh. Istina je da je vruća, pogotova nama koji smo u Ribarskoj, u centru. I vruća i glasna. Ali za vas koji bi bili u brdu, to ne bi trebalo predstavljati problem. U samome gradu imate dvije veće plaže i Kamenice koje su malo izvan ruke, ali opet blizu. Svaka čast bazenu, ali nema do mora. More je ljekovito. Takodjer treba paziti kako je zemljiste okrenuto prema suncu. U Komizi je zalazak rano, vec oko 7 sati ljeti, sunce se sakrije iza sv.Blaža. Ako ste na suprotnoj strani od Hotela Biševo, ispod Mustera, veca je vjerojatnost da cete imati velicanstveniji pogled na zalazak. Vis je prekrasan. On je urbaniji od Komiže, ima luku, što olakšava dolazak i odlazak. Uvala je vrlo velika, duga, a Kut je njen najljepši dio. Ne možete pogriješiti, svako mjesto ima svoje gušte. Želim vam puno sreće!
Hvala na dobrim savjetima. Sviđa mi se Vaše razmišljanje. Životno je. 🙂