Zoran KovacicTeško smo pronašli tu treću parcelu u gradu Visu, o kojoj sam započeo pisati u prošlom nastavku. Problem je bila vrlo zapuštena lokacija obrasla raznim drvećem i šipražjem. Zbog toga nisam uspio nogom kročiti na istu, pa sam stao na cestu iznad samog zemljišta pokušavajući vizualizirati granice iste. Tako je i nastala ova fotografija.
Sama pozicija nekretnine nije bila loša, no u startu sam vidio nekoliko problema. Druge nekretnine, ispred ove koju sam gledao, nisu bile izgrađene, a i stablo koje je raslo po sredini parcele ispred ove koju sam gledao očigledno će još rasti. Time će pogled na more još više biti reduciran. A to nikako nisam želio. Nakon desetak minuta donio sam odluku da nam ova parcela nije favorit i da nema smisla pregovarati.
Pozicija treće nekretnine bila je u blizini ceste prema Češkoj vili, pa sam suprugu nagovorio da pješice prođemo tu obilaznicu na čijem početku su sada izgrađena parkirališta. Možda usput naiđemo na kakav zanimljiv plac, pomislih. I doista, vrlo brzo smo pronašli idealnu poziciju.
Pogled je bio nezaboravan, a sa četvrte parcele vidjela se s jedne strane Češka vila, a s druge strane dobar dio Lučice. Izvrsno! Pristup placu bio je direktan na cestu, a izgrađene kuće dovoljno daleko da ne zaklanjaju pogled. Savršeno.
Ovaj oglas nije bio obznanjen u Njuškalu, ali da je nekretnina na prodaju moglo se zaključiti po tabli FOR SALE zapiknutoj na zemljištu. Odmah sam nazvao istaknuti telefonski broj i saznao da se radi o 1000 m2 zemljišta, a po glasu zaključio da sam naišao po prvi put i na otočnog prodavatelja. Na moj upit “koliko tražite za parcelu” dobio sam neodređen odgovor u smislu da se tu cijene kreću od 200 do 220 eura po m2, što bi valjda značilo da se može pregovarati. Ili možda prodavatelj “mjerka” dubinu mojeg džepa? Tko će ga znati ali bome nije jeftino.
Prije nego sam u glavi zbrojio kvadrate i traženu cijenu upitao sam prodavatelja jesu li papiri čisti, imaju li kakav teret i je li on, prodavatelj, jedini vlasnik. “Brata je tužio sin, ali ne brinite to nema veze s mojim dijelom placa” ispričao mi je glas u slušalicu. U daljnjem razgovoru saznajem da je u tijeku sudski spor i da nije napravljena parcelizacija između brata i prodavatelja ali i uvjeravanje da to navodno “nije problem”. Cijepljen od ovakvih slučajeva iste sekunde shvatio sam da nemam vremena čekati tko zna do kada rasplet događaja između braće. Šteta, ova parcela mi je bila baš jedinstvena. Baš, baš…
Potraga se nastavlja. Ona će me odvesti na južni dio otoka. Tamo gdje je sunce cijeli dan na nebu. Ali o tome drugi put…
Zoran Kovacic
