Zoran KovacicPotragu za zemljištem nastavio sam na južnoj strani otoka. Taj dio sam odlučio obilaziti pješice, jer se tako najbolje vidi situacija na terenu. Ustao sam se rano jer bi hodanje po najvećoj žegi bilo naporno i meni i Doni.
Krenuo sam iz Rukavca, preko Brgujca do Milne i Ženke. Rukavac je najveći pa ću ga obići drugi dan, nakon što izvidim situaciju u ovim ostalim mjestima.
Brgujac pamtim iz ljetovanja iz prošlih godina jer sam ga volio obilaziti pješice. Malo je to mjesto zaštićenog krajobraza pa tu i nema baš puno mogućnosti bilo kakve kupovine zemljišta, a kamoli povoljne. Pamtim jednu nedovršenu kuću u prvom redu uz more koju sam već gledao. Vidim da još uvijek nije obnovljena pa odlučim nazvati vlasnika koji, usput rečeno, više ne živi na Visu. Govori mi kako i dalje ne želi prodati nekretninu i da će me nazvati ako se predomisli.
Šteta, kuća nije nešto ali je pozicija izvrsna. Pitanje je, i da je kojim slučajem na prodaju, koja bi bila njena cijena zbog relativno velikog zemljišta i pozicije uz more. Vjerojatno nedostižna, razmišljam u sebi dok se pozdravljam sa susjedima i nastavljam dalje pješice kozjom stazicom preko Zaglava do Milne.
Ah Milna… Taj komadić raja s predivnom pješčanom plažom nažalost u ponudi nije imao niti jednu parcelu. Postoji nekoliko kuća koje se prodaju ali bezobrazno skupo pa niti ne ulazim u pregovore s vlasnicima. Kad je nešto precijenjeno onda je najbolje prodavatelja ostaviti na miru da sam shvati kako po traženoj cijeni neće uspjeti pronaći kupca.
Iz Milne vodi put uz more kroz Ženku i u njoj sam pronašao dvije parcele veličine 300 m2 koje su mi bile zanimljive. Prva se nalazila na odvojenom makadamskom putu i nije bila oglašena na prodaju. To je peto zemljište koje sam gledao.
Vlasnik nije još formirao cijenu, zapravo nije još bio niti siguran želi li je prodati ili nešto sam graditi. Stekao sam dojam da nešto nije u redu s papirima pa sam se brzo “ohladio”. Uostalom, pogled mi nije bio spektakularan.
Na kraju Ženke nalazilo se još jedno zemljište, šesto po redu, koje sam stavio u krug favorita. Tražena cijena je bila 60.000 eura, a parcela je već imala i građevnu dozvolu. Pogled je bio lijep i neometan. Kako mi je poznato da ishođenje građevinske dozvole za objekat do 200 m2 košta od 15.000 do 20.000 eura ova ponuda je bila u mojim financijskim okvirima s time da bi se vjerojatno cijena u pregovorima još nešto i spustila. Ono što mi se nije baš sviđalo u položaju ove parcele bilo je to da cesta prolazi ispred zemljišta. Više bih volio da mi je cesta iza placa.
Pregovore oko ove nekretnine ostavio sam za kraj, kad još pogledam parcele u Rukavcu.
O tome ću u slijedećem nastavku, a sad me čekao povratak pješice nazad cestom dug 7-8 kilometara. Vrućina je krenula pa je bilo pametno da sam ponio svježu vodu za Donu i mene.
Zoran Kovacic
