Finalni odabir

U razgledavanje Rukavca krenuo sam s mislima na zemljište broj šest, koje sam dan prije obišao u Ženki, i parcele broj dva koju sam razgledao u Komiži. I jedno i drugo bilo je u mom užem krugu favorita pa sam u glavi sređivao dojmove i pregovaračku taktiku, naravno ako danas ne nađem ono što tražim.

U Rukavcu sam odabrao dva placa za razgledavanje, oba su bila u ulici Griže, u gornjem dijelu mjesta koje izgleda kao naselje. Prolazeći pokraj igrališta naišao sam na prvo, bio je to prvi plac na desnoj strani pa je pristupna cesta prolazila ispred parcele.

Parcela broj sedam bila je veličine 300 m2 i sa svom infrastukturom, a plus joj je bio što je prva u ulici pa nema susjeda s desna. Minus je naravno prolazak ulice ispred nje i smanjena privatnost zbog toga. Prodavatelja sam kontaktirao telefonom i u razgovoru mi je rekao da je on jedini vlasnik, a ako sam dobro zapamtio rekao je da je iz Trogira. Bilo mi je poznato da se to zemljište prodaje već dugo vremena, a cijena koju je prodavatelj tražio bila je 200 eura po m2. Ono što me definitivno odbilo od kupovine ove parcele bio je stav vlasnika da nema pregovora oko cijene. Nikad u životu nisam ništa kupio bez pogađanja pa neću ni ovaj put. Ipak u meni kolaju trgovački geni mog oca.

Sto metara dalje od parcele broj sedam nalazio se s lijeve strane plac broj osam. U naravi bilo je to zemljište s nekom započetom gradnjom koje se bezuspješno prodaje već nekoliko godina.

Taj podatak sam znao od prije, zbog toga što sam tu nekretninu od tristotinjak kvadrata gledao i 2016. godine kada sam ljetovao u kući pored nje. Tada sam bio razgovarao s vlasnikom, radilo se o Slovencu koji je tražio cijenu od 150 eura po m2. I sada je cijena bila ista pa mi nije bilo jasno zašto nije već prodano.

Isti vlasnik prodavao je i kuću, koja se nalazila odmah preko puta ovog placa, a ovo zemljište mu je poslužilo kao parking plac.

Parcelu je sada prodavala agencija, a razgovor s njima nije me uvjerio da je situacija 1/1 čista. Mučio me je i relativno ograničen pogled na more s parcele pa sam odlučio za sada ne pregovarati oko cijene i popesti se u ulicu iznad ove u potrazi za nekim parcelama s boljim pogledom prema moru, a kojih nema u oglasnicima.

Bio je to pravi potez jer sam u njoj, kako će se poslije ispostaviti, našao ono što sam tražio.