Pogled koji oduzima dah

Volim lijep pogled s visine, uostalom kad god ulovim slobodnog vremena planinarim. Uvijek me fascinira ta sloboda prostora koja dolazi do izražaja kad ste na vrhu neke uzvisine. Tako je i s ovom ulicom u Rukavcu. Definitivno, u ovom mjestu je najljepši pogled na okolicu i more iz ulice u koju sam upravo kročio.

Na njenom početku s lijeve strane veća je neizgrađena parcela koju baš sada, dok ovo pišem, Grad Vis prodaje na natječaju. Odmah nakon te praznine izgrađene su dvije kuće s bijelom fasadom, poslije saznajem da u vlasnici Englezi. Njihova pozicija je iznimna i dominantna nad cijelim naseljem zbog strmije konfiguracije terena. S desne strane, otprilike u pola ulice, uočavam obraslu parcelu na kojoj nema nikakve građevine.

Na njoj ne vidim tablu ili natpis o prodaji, bit će da se i ne prodaje. Odmah se od nje “hladim” jer cesta prolazi ispred parcele pa “to nije to” što tražim.

S lijeve strane, malo dalje, isto je prazan plac, a raslinje na njoj mi govori da ovdje nitko nije bio godinama. Ipak, kroz taj gustiš vidi se da postoji nekakva građevina, nešto kao započeta gradnja, pa smjelo kročim nogom u tu džunglu.

O, pa to je zapravo omanji podrum, brzo zaključujem, a hodajući samo par koraka dalje, stupivši na gornju betoniranu plohu, ostao sam u šoku. Otvorio mi se pogled prema moru koji mi je oduzeo dah.

Ovakvo nešto tražim, bilo je prvo što sam pomislio dok su mi sva osjetila vida “plovila po horizontu” zajedno s morskim valovima koji su se razbijali o obalu. Pogled je bio neometan za gotovo 180 stupnjeva lijevo i desno, a sve okolo kuće već izgrađene pa nema mogućnosti da mi netko ovaj pogled svojom gradnjom “ukrade”, maštario sam o toj parceli kao da sam je već kupio.

Ček, ček, jel se ona uopće prodaje? Table nema koliko vidim, a ne vidim niti nekoga od susjeda da ih o tome priupitam. Uostalom i tko je vlasnik iste. Dok čekam da netko naiđe razgledavam okolne kuće i poziciju ove nekretnine pa sve to lijepo fotkam da mogu slike pokazati obitelji, posebno kćeri Pauli, koja živi daleko od Hrvatske i koja je zadnji put na Visu bila davne 2013. godine.

Ne dočekavši susjede vratio sam se u apartman kako bih putem Arkoda ustanovio o kojoj se parceli radi i potom online u zemljišnim knjigama pronašao i vlasnika ovog placa.

Dok sam pretraživao podatke o vlasništvu iz glave nikako nisam mogao izbaciti sliku pogleda s parcele s koje se vidio u daljini otok Sušac. Nekako potajno sam se nadao da je ipak na prodaju.

I bila je, ali o tome u slijedećem nastavku jer je način kako sam došao do vlasnika bio puka sreća.