Zoran KovacicPo povratku s Biševa dočekala me poruka od Krešimira, vlasnika parcele u Rukavcu o kojoj sam pisao u prošloj objavi. Vijesti su bile dobre. Uglavnom, pritisle su ga godine i želio bi to prodati, a imao je već dvije ponude ali se još nije dogovorio s potencijalnim kupcima. Kako ne živi već dugo u Hrvatskoj predložio mi je da dam svoju ponudu pa ćemo tako krenuti u pregovore.
Odgovorio sam mu da ću pogledati još neke ponude i javiti mu se. Ako ste pomno čitali moje objave mogli ste zapaziti da sam svoj izbor suzio na zemljište u Komiži, koje je prodavala banka, parcelu u Ženki i na ovu u Rukavcu.
Favorit mi je bilo zemljište u Rukavcu, na drugom mjestu sam želio onu parcelu u Komiži. Rezervna opcija bila je parcela u Ženki. Isto je mišljenje imala i obitelj.
Prije nego što vidite ishod pregovora pogledajte još jednom sve tri parcele i u komentarima ispod objave napišite što biste vi odabrali. Hvala!
Odluka je pala. Prvo ću pregovarati za plac u Rukavcu jer nam je pogled s njega bio najljepši. Radilo se i o najmanjem zemljištu pa sam očekivao da ću postići cijenu u okviru planiranog budžeta.
Nakon što sam ponovno kontaktirao Krešimira, i priopćio mu našu ponudu, čekao sam puna dva dana odgovor iz Kentuckya, što sam doživljavao kao dio pregovaračke taktike.
Ipak, u trenutcima iščekivanja odgovora uvijek se osjećam ustrepereno, kao kad pokušavaš osvojiti osobu koja ti se sviđa, a ne znaš sviđaš li se ti njoj. Prišao si joj, započeo razgovor, možda i platio piće, a onda odlučio pitati da se malo provozate autom. U tom kritičnom trenutku možeš očekivati svašta. Osim riječi “može, naravno” odgovor može biti i pljuska.
Pomalo sam strepio da će se dogoditi baš to; da će me Krešimir “ošamariti” s cijenom pa ću morati odustati od kupnje favorita. Ipak, strepnja nije bila opravdana jer je njegova cijena bila nešto veća od naše ponude no razlika nije bila velika.
I da skratim. Na kraju pregovora finalizirali smo cijenu koju sam smatrao realnom, a bila je i u okviru planiranog budžeta.
No, nije sve išlo glatko kod isplate. Zapelo je već kod isplate kapare pa sam na trenutke pomislio da će cijeli dogovor propasti.
Zašto?
Pročitajte u slijedećem nastavku. 🙂
Zoran Kovacic
5 comments
Svakako mi se najviše sviđa vaš odabir, rukavac je super , a i more i kupanje. uz auto. A onda Komiža jer ideš sve na noge. i svita je dosta, ko voli. A u Ženki je više selo mislim, pa bi moralo biti jeftineje, a isto super.
Vis je čaroban u svakom smislu i naravno da je ljepota u oku promatrača. No ja sam zadovoljan s odabirom, a drago mi je da se i vama sviđa.
pa eto, da vam se javim i sa idejom Vastu kuće, znači po svetoj geometriji kako su stari narodi gradili, uvijek sjever jug poravnate stranice kuče itd. Zanimljivo je. Ja sam svoju projektirala, i papiri su predani, Na padini Učke, iznad Opatije. Na Visu imamo dio stare obiteljske kuće, ja bih je prodala, i htjela sam kao i vi nešto malo izgraditi. Zato mi je ovaj vaš blog drag.. nešto ćemo i naučiti.
Naše u Rijeci traje predugo od kada smo kupili zemlju, ali sam zato moje iskustvo podijelila, i eto, naši mladi profitiraju, napravili su u godinu dana ono što smo mi u 4 g.
Lijepi pozdrav iz Rijeke
Neznam puno o Vastu kućama ali ste me definitivno potaknuli da to malo proučim. Hvala na tome!
Draga Deniza,
Već duže tražim kuću na Visu, najlepšem otoku na svetu. Možda je Vaša baš prava za mene? Mogu li dobiti više podataka?
Pozdrav,
Vesna