Radna akcija 2

Baš sam bio uzbuđen kada sam ponovno stupio na parcelu, sada u mojem vlasništvu. Drugačiji je to osjećaj nego kad je samo razgledaš i planiraš kupiti. Ipak, sada je to komadić svemira samo za mene i moju obitelj. 🙂

Vrijeme je početkom veljače bilo relativno povoljno. Puhalo je jugo, a sunce se pomalo skrivalo iza oblaka no nije bilo hladno. Idealno za radove na otvorenom. Sa sobom sam povezao motornu pilu, trimer i hrpu alata, a tu je bio i obavezni rezervni lanac ako ga kojim slučajem zatupim na kamenu. Ništa nisam htio prepustiti slučaju.

Nakon što smo prespavali kod Ksenije i Kreše, požurio sam moje s doručkom kako bismo što prije krenuli na posao. Evo kako je to izgledalo na početku.

U nekim svojim razmišljanjima prije ovog dolaska na otok mislio sam da ću jedan dio korova možda moći spaliti na licu mjesta, a ostatak zbrinuti preko komunalnog poduzeća no vjetrovito vrijeme i blizina okolnih kuća takvo što nije dopuštalo. Korova je i bilo više nego što sam predviđao, a tijekom čišćenja naišli smo i na još neke poteškoće. Naime, neki su ovu parcelu vjerojatno doživjeli kao zgodno priručno mjesto za odlaganje svog otpada pa smo iza gustog granja našli i odbačenu perilicu, stari ormar, sanduke od staklene ambalaže i raznih tkanina.

Dok smo čistili parcelu upoznavali smo i bližnje susjedstvo koji su radoznali promatrali tko im se to pojavio u blizini. Tako sam upoznao Mladena, Petera i Eminu. Tko bi rekao da je tako živahno u Rukavcu u zimskom razdoblju?

Evo kako je izgledala parcela nakon čišćenja.

Radovi su dobro napredovali i završili smo ih u za 1,5 dan pa smo imali malo vremena i lunjati po Visu u zimskim mjesecima ali o tome i još nekim zanimljivostima u slijedećem nastavku.