Pogled u plavo

Završila je naša prva radna akcija. Teren u Rukavcu smo očistili, još samo treba odvesti smeće i granje ali to smo ionako ostavili za slijedeći dolazak na Vis. Vrijeme do povratka u Kutinu ispuniti ćemo lutanjem po otoku i maštanjem o izgledu naše nove kućice.

Tako je i nastala ova naslovna slika na kojoj supruga, ja i pas Dona uživamo u pogledu s naše terase na plavo nebo i more. Doduše Dona je bila manje zadivljena pa je radije odmarala oči. Fascinirao me ovaj pogled u daljinu prema jugu i spoj neba i mora odvojen samo tankom linijom i nijansama plave boje.

Prva dvojba je što učiniti s građevinom koju smo zatekli na parceli. Radi se o omanjem podrumu veličine 6,5 x 6,5 metara građenom u osamdesetim godinama prošlog stoljeća za koju nemam nikakvu dokumentaciju pa je vjerojatno napravljena bespravno, uostalom kao i više manje sve okolne kuće.

Podrum nije imao niti vrata niti prozore iako je vidljivo da su bili prethodno ugrađeni. Vrata smo našli razbijena i na podu, a prozori su očito otuđeni. Prva pomisao mi je bila da kupim ponovno vrata i prozore i uredim unutrašnjost za privremeni boravak dok ne dobijem građevinsku dozvolu za kompletnu rekonstrukciju i proširenje objekta. Htio sam da kuća bude dimenzije 10 x 8 metara pa je svakako bio plan proširiti postojeću građevinu.

Unutrašnjost objekta pomalo me je obeshrabrila. Podrum je bio podijeljen u tri prostorije. Prva ulazna prostorija izgledala je najbolje, imala je i dovoljnu visinu, iako ne preveliku, te veličinu za boravak u njoj. No, ulazak u drugu prostoriju je bio za “patuljke”.

U drugu prostoriju ulazilo se kroz prolaz visine samo 1,6 metara, a prostorija je imala ukupnu visinu od samo 1,8 metara i nije djelovala obećavajuće. Gornja betonska deka bila je nekvalitetno rađena pa je utjecaj vremena i soli djelomično doveo do “listanja” betona kroz koji se mogla vidjeti armatura. Donje betonske deke nije niti bilo pa su se moji snovi o privremenom boravku rasplinuli kao kula od karata.

Taj zaključak se sam po sebi nametnuo kada sam vidio da je netko otuđio sve instalacije struje, vode i odvoda pa se činilo da bi za privremeni boravak trebalo uložiti više novaca i vremena nego što sam prvotno planirao. Tim više jer nisam bio siguran da li je bolje porušiti ovaj objekat i sve graditi ispočetka ili ga pokušati rekonstruirati i proširiti na temelju postojećeg podruma. Što vi mislite što bi bilo bolje? Rušiti ili rekonstruirati?

Na povratku kući puhalo je prilično snažno jugo pa se Hektorović propinjao gore dolje stvarajući nelagodu Doni koja se tresla kao šiba od straha, a ja sam utonuo u svoje misli kako dalje.