Zoran KovacicKao što sam napisao u prošloj objavi zakonski rok od 15 dana za upis promjene vlasništvo u registar je mrtvo slovo na papiru. Barem je tako bilo u mojem slučaju.
Nakon što je prošlo punih 30 dana od predaje dokumentacije odlučio sam, u prijepodnevnim satima, nazvati putem telefona zemljišnik u Splitu i provjeriti u kojem je stanju moj predmet.
Javila se dežurna referentica kojoj sam objasnio o kojem je predmetu riječ, a ona mi je odgovorila da osoba koja radi na mojoj prijavi radi ovaj tjedan poslije podne te da nazovem slijedeći tjedan.
Kako je bio tek utorak u tjednu to mi se činilo prilično dugo za čekanje pa sam joj odgovorio da ću nazvati isti dan poslijepodne i zamolio ime osobe koja radi na mom slučaju kako bih znao koga tražiti. “Ime vam ne mogu reći jer to nije uobičajeno, a nakon 14 sati više nitko ne radi na centrali ” ispalila je referentica, a ja sam šokiran tom spoznajom samo izustio ” u redu, hvala”.
Nije bilo druge nego čekati slijedeći tjedan mada mi, iskreno rečeno, čekanje teško pada. No što je tu je.
Stigao tako i taj slijedeći tjedan pa zovem ponovno. Nakon što sam dobio referenticu na centrali i ponovio broj predmeta, ona me je ljubazno zamolila da pričekam na liniji dok ona provjeri moj slučaj. Dvije – tri minute čekanja i evo je nazad.
“Vaš zahtjev bit će odbačen zbog manjkave dokumentacije, dobit ćete pismeno rješenje” izgovorio je ženski glas s druge strane slušalice, a na moje potpitanje u čemu je problem samo je ponovila “dobit ćete rješenje”.
Bio sam zbunjen i nije mi bilo jasno u čemu je problem pa sam postao još nestrpljiviji u iščekivanju pisanog rješenja. No, nisam gubio vrijeme. Počeo sam u međuvremenu aktivno tražiti arhitektu koji će mi izraditi projekte za dobivanje građevinske dozvole.
Od nekoliko meni bitnih osoba dobio sam preporuke za neke arhitekte, a neke i osobno poznajem pa sam ih počeo redom kontaktirati kako bih dogovorio sastanke.
U uži izbor suzio sam pet osoba, jednu iz mog kraja, jednu iz Zagreba, dvije iz Splita i jednu s otoka Visa.
Dok sam dogovarao sastanke s arhitektima razmišljao sam o vizuri Rukavca i predjela Griže, u kojem se nalazi i moja parcela. Želim izgraditi nešto lijepo, funkcionalno i moderno, a ipak da ima i spoj sa tradicijom.
Iako na donjoj slici nisam baš našao primjere tradicije koje želim, ipak u mojim mislima sve se jasnije naziru konture kuće iz mojih snova.
No, polako. O tome ću ipak u slijedećem nastavku! Strpljen spašen, zar ne?
Zoran Kovacic
