Zoran KovacicKao i dosada, i ove subote stiže novi nastavak pisanja mog bloga o iskustvima gradnje kuće na moru. Nakon što sam odabrao i kupio parcelu u Rukavcu na otoku Visu, te je potom očistio od šikare, stiglo je vrijeme da u ovoj 23. objavi donesem odluku o odabiru arhitekta.
Zanimljivo je bilo razgovarati s projektantima na sastancima jer sam tako dobio bolji osjećaj odabira osobe kojoj ću povjeriti realizaciju mojih snova. Neki sugovornici su me duboko razočarali jer su me doživjeli vrlo površno, kao samo još jednog klijenta u nizu, dok su drugi uložili puno više truda i vremena u razgovor pa se mogla i osjetiti međusobna dobra vibracija.
Općenito, što je veći iznos novca bio u pitanju, koji je arhitekta tražio za posao pripreme dokumentacije za dobivanje građevne dozvole, to je odnos bio hladniji i površniji. Nekako pomalo odbojan. Kao da im nije bilo stalo do posla.
Ja sam ipak tražio osobu koja će u ovaj projekat, osim profesionalnosti, unijeti i dozu entuzijazma, želje i strasti da napravi objekt koji će biti poseban, referentan i na ponos svih. Morao sam u tim razgovorima osjetiti povjerenje prema toj odabranoj osobi da će ona zajedno sa mnom napraviti maksimalno moguće iz prostora na kojem će se graditi objekat. To mi je bilo presudno za donošenje odluke. Čini mi se da sam i uspio u toj namjeri.
Tako je odabir na kraju pao na arhitektu iz Splita koji mi je odgovarao po prikazanom pristupu ovom poslu, prema meni kao klijentu ali i po cijeni, bez obzira što nije bio najjeftiniji.
Prvi razgovor s njim, nakon odabira, bio je što učiniti s postojećom građevinom na parceli? Je li to srušiti ili uklopiti u novi projekt?
Potresi koji su pogodili Hrvatsku natjerali su me da promišljam o prethodnoj kvaliteti gradnje tog podruma na zemljištu. Nakon puno vaganja za i protiv odlučio sam da ćemo ga srušiti do temelja i graditi potpuno novu stambenu jedinicu. To će svakako povećati ukupne troškove izgradnje no što je tu je.
Trebalo je prethodno ustanoviti i legalnost postojećeg objekta pa sam prema savjetu projektanta to trebao provjeriti u Katastru u Visu. Tu sam zatražio pisanu potvrdu o tome je li građevina na toj parceli izgrađena prije 15.2.1968. godine. Ovo je vrlo bitno zbog toga što se legalan objekt ne smije rušiti samo tako, dok u slučaju da nije legalan nema ograničenja.
Ugodno iznenađen mogu reći da sam potvrdu dobio iznimno brzo. Od trenutka kad sam je zatražio do trenutka kad sam je dobio na svoju kućnu adresu nije prošlo niti sedam dana. Stoga ovim putem želim javno pohvaliti voditelja ispostave Katastra Vis gosp. Rajka Radišića i njegov tim na brzini i profesionalnosti. Trošak izdavanja potvrde bio je 65 kuna.
Iz potvrde je bilo vidljivo, prema mojim očekivanjima, da je objekat nelegalan, tj. da se uopće ne vodi kao legalna građevina pa sam mogao pristupiti odabiru izvođača koji će ga “zataracati”.
Ponude za rušenje objekta bile su cjenovno vrlo šarolike no o tome ću u slijedećoj objavi.
Zoran Kovacic
