Zoran KovacicDok sam se vozio s Petrom Hektorovićem na Vis, na rušenje starog objekta, kontaktirao me arhitekta i dao preporuku za geodetu iz Splita koji mi treba nakon čišćenja terena od stare građevine iskolčiti granice parcele i napraviti geodetsku podlogu (snimanje) pomoću koje arhitekta može početi raditi projekt za dobivanje građevinske dozvole.
Ovo je obavezno pa svi koji planirate nešto graditi znajte da ovo morate uplanirati u trošak. Geodeta mora nekoliko puta dolaziti u procesu građenja pa njegov trošak nije mali.
Sjedeći na najvišoj palubi ovog ogromnog trajekta, koji mi je tako postao i ured usred mora, okrenuo sam broj telefona i geodeti pojasnio što mi treba.
U ugodnom razgovoru dogovarali smo detalje posla koji on mora napraviti i na kraju došli do cijene rada. Ponuda je iznosila za projekat iskolčenja i geodetsku podlogu 5.000 kuna plus trošak dolaska na otok s noćenjem, jer nije moguće posao obaviti u jednom danu. Za taj putni trošak geodeta je tražio dodatnih 4.000 kuna pa mi se to učinilo prilično skupo.
Ipak, načelno smo se dogovorili da ga kontaktiram kad slijedeći put dolazim na Vis da onda i on dođe kako bi se napravila izmjera.
Razmišljao sam potom da bi mi puno više odgovaralo da pronađem geodetu na otoku jer bih tako uštedio na trošku dolaska osobe iz Splita. Naravno, pod uvjetom da me taj geodeta traži isti ili sličan novac za posao koji treba obaviti.
I posrećilo mi se! Drugo jutro sam saznao da je baš u vrijeme mog boravka u Rukavcu na otoku i drugi geodeta koji je radio izmjere na nekim drugim parcelama. Vrlo brzo sam ga kontaktirao i naravno dogovorio cijenu koja nije sadržavala dodatan trošak dolaska na otok.
I ne samo to, bio je spreman to napraviti odmah, dok sam i ja tu pa neće biti dodatnih troškova i mog ponovnog dolaska samo radi toga.
Počastio sam zbog toga sebe i suprugu finim ribljim ručkom u Pojodi.
No, tu nije bio kraj iznenađenjima. U petak, dan prije praznika 1. svibnja, oko 17,30 zazvonio mi je mobitel. “Je li to gosp. Kovačić na telefonu” priupitao me je muški glas i nastavio, “ovdje Porezna uprava Vis – čujem da ste na otoku”.
Nakon mog početnog čuđenja otkud im moj broj mobitela, zašto me zovu i koji to poreznici rade u petak poslijepodne van radnog vremena, sve se vrlo brzo razjasnilo.
Broj im je dala moja mama, koju su prethodno kontaktirali na fiksni telefon, zvali su me jer im je nedostajala kopija ugovora o kupnji parcele te kad sam već u blizini da mi usput osobno uruče porezno rješenje za plaćanje poreza na promet nekretnina. Na moje pitanje o neobičnom radnom vremenu gosp. poreznik kaže “ja vam stalno radim poslijepodne, tako mi više odgovara, pa ako možete dođite do mene do 19 sati”.
Naravno da sam došao, ionako “jedva čekam” platiti porez koji ide direktno u višku gradsku blagajnu pa mi sad nitko ne može reći da nisam pomogao financijski svoju novu životnu destinaciju. 🙂
U međuvremenu je geodeta izašao na teren i sukladno mom očekivanju naišli smo na problem sa granicom parcele prema južnom susjedu.
O čemu se radi opisati ću u slijedećem nastavku.
Zoran Kovacic
