Zoran KovacicDošlo je vrijeme da ozbiljno promislim kakvu kuću na moru želim graditi. Prije nego sam o tome razgovarao s arhitektom gledao sam puno primjera kako su to drugi radili ali i promišljao o tome kako se nekada gradilo.
Većina naših kuća na moru nije građena po nekom smislu i redu. Tradicionalne kuće građene od kamena i malim škurama većinom se nalaze u centrima dalmatinskih mjesta, s uskim uličicama, i građene su na dvije ili tri etaže. To je jako lijepo i ima smisla u tim malim kaletama. Drugačija gradnja na tim mjestima i nema smisla.
No, s druge strane postavljam si pitanje što graditi na mjestu gdje je okruženje sasvim drugačije? Graditi tradicionalno, klasično ili moderno?
Gledajući npr. grad Vis vidim da su tu građeni razni tipovi kuća, tradicionalni, klasični socrealistički ali i moderni. Svaki od tih tipova gradnji je relikt jednog povijesnog razdoblja. Treba li robovati prošlim vremenima ili graditi u skladu s današnjim?
Naš hrvatski stil gradnje, rekao bih, prepoznatljiv je kao stil dogradnje. Od prvobitnog oblika kuće kroz vrijeme se raznim dogradnjama dolazi do sasvim novog oblika, ponekad neprepoznatljivog u odnosu na original. U Dalmaciji se to radilo prije svega zbog apartmanizacije, želje da se unovči nadošla turistička ekspanzija. To svakako želim izbjeći pa planiram odmah graditi sve ono što smatram da treba imati moja kuća na moru.
Ljetujući godinama na gotovo svim hrvatskim otocima nagledao sam se svega, uglavnom bezidejnosti i nemaštovitosti. Prosječnost me ne zanima jer želim ostvariti svoj san i u njemu uživati u mjesecima i godinama koje slijede.
Kad sam promatrao Rukavac, posebno predio Griže gdje sam kupio parcelu, zamijetio sam da nema kuća građenih tradicionalnim ali ni modernim stilom. Većina kuća na tom području zapravo je građena klasičnim stilom, s ne baš puno maštovitosti (čast izuzecima). Zapravo, to je i normalno jer se osamdesetih godine prošlog stoljeća, u vrijeme izgradnje na ovom predjelu, tako gradilo.
Kad sam zamišljao svoju kuću na tom području jedino u što sam bio siguran da ne želim da i moja kuća izgleda kao i ostale. Nije to pitanje novca, jer gradnja bilo čega na otoku ionako košta previše, već načina razmišljanja, stila života i želje da se promjeni učmalost prostornog uređenja. Uostalom, ta će kuća na tom mjestu stajati barem novih stotinjak godina pa i o tome treba voditi brigu.
Najveća dvojba u meni je u kojem smjeru krenuti. Tradicionalnom ili modernom ili kombinaciji jednog i drugog?
O tome ću u slijedećem nastavku.
Zoran Kovacic
