Poput kamene lađe, tamo na pučini gdje se nebesko plavetnilo stapa s morem, smjestio se otok Vis. Stoljećima ga je tukla bura i jugo, osvajali razni osvajači, ali on i dalje stoji na svom mjestu. Postojan kao trovremenski Taft. 🙂
U ove dvije minute ni približno ne stane sve što treba vidjeti na ovom otoku, ali možda će vas potaknuti da ga jednom posjetite.
A onaj tko ga jednom posjeti, taj se uvijek na njega vraća. I svi potom govore da je nevjerojatan, čudesan, poseban… I ne, nije daleko, tu ispriku ne priznajem. 🙂
Ovo su samo neke od njegovih ljepota…Uživajte….