Zašto ovo pišem!

Meni malo treba da donesem neku važnu odluku. Dovoljan mi je poticaj (motiv) i želja. Želja za pisanjem mi je genetski usađena, pa to nije bilo upitno, jer sam u novinarstvu već više od 35 godina, a do motiva sam došao slučajno. Naime, pristupanjem u jednu grupu na društvenim mrežama, a koja se tiče otoka Visa, upitao sam njene članove za savjet ima li dobrih arhitekata i građevinara na otoku koje bih angažirao na svom projektu izgradnje kuće na moru. I dobio sam stotinjak reakcija, od pozitivnih do negativnih.

No, prevladavalo je razmišljanje osoba koje su davali komentare u grupi, ali i u moj inbox, kako će ta moja izgradnja trajati dugo i da će me koštati skupo, puno skuplje nego što si to mogu i zamisliti. I da ću morati “stvar podmazati” ako želim to uopće završiti. Jer tako je to na otoku…

Tu noć nisam dobro spavao, puno sam razmišljao o svemu i na koje ću sve probleme naići te hoću li ih moći savladati. Priznajem, pomalo sam bio i obeshrabren “dobronamjernim” savjetima kako mi je pametnije odustati prije nego sam i krenuo.

Ipak, mislim da mene krasi još jedna vrlina. A ona je da teško odustajem ako smatram da radim ono što me čini sretnim i zadovoljnim. I ono što volim.

Drugo jutro probudio sam se baš takav. Sretan i zadovoljan. I odlučio sam poteškoće na koje ću nailaziti pretvoriti u svoju prednost. Donio sam odluku da ću JAVNO voditi svoj dnevnik (blog) o izgradnji kuće na moru.

Zašto?

  • Zato što želim svoje iskustvo izgradnje na otoku podijeliti s vama i ohrabriti vas u vlastitim pokušajima ostvarenja snova,
  • Zato što želim javno pohvaliti svakog pojedinca koji dobro i pošteno radi svoj posao u institucijama, u kojima trebam ishoditi hrpe dozvola i suglasnosti. To se odnosi i na ostale sudionike u izgradnji poput dobrih majstora, trgovaca, arhitekata, geodeta i sl….
  • Zato što želim javno ukazati na osobe koje su suprotnost osobama iz prethodnog stavka i
  • Zato što će vam moje iskustvo biti korisno kako ne biste radili pogreške koje ću vjerojatno ja napraviti.

Puno očekujem i od vas koji ćete čitati ovaj dnevnik, pa vas pozivam da se uključite svojim savjetima, iskustvima i komentarima.

Jer sve je lakše kad nisi sam, zar ne!